Jednom sam izustio: ja nisam ljubavni prosjak
Čula si taj, šaptom umotan povik
Čula si dok u uhu tetrjeb je lamatao usred risove njuške,
u rasčohanu perju ugušio se šapat
Jedan ugašen život za jednu preživljenu noć
Na sličan način i ja umirem, samo tebi da ne odleti ćuk,
da dočekaš jutro sa zvoncima u prstima,
katedralom obavijenom olakšanjem,
dahom iz kojeg izlazi moja smežurana duša i napukli kristal
I neću prositi, isprošeno nije milodar,
to milostinja je za besprizorne, prstohvat srca za jedan umišljaj
Neću prositi, to ću prepustiti tebi,
da u drugom moliš pjesmu, omekšale koprive, pokrivač,
jastuke u poljupcima, saonice za tvoj snijeg
Tvoje pahulje u očima
Slika Jutarnji List
